Župa sv. Franje Asiškog na Pehlinu, u Rijeci, proslavila je 4. listopada 2018., na Svečevu svetkovinu, 25-obljetnicu svog osnutka. Svečanom euharistijskom slavlju predsjedao je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić. Koncelebrirali su provincijal franjevaca trećoredaca fra Ivo Martinović, dekan Kastavskoga dekanata vlč. Ivan Nikolić, sadašnji župnik fra Marijan Jelušić, sadašnji župni vikar fra Milan Šokčević, prvi župnik fra Josip Vrdoljak M., bivši župnik fra Marko Vrgoč, bivši župni vikar fra Bernard Rubinić, braća svećenici iz Provincije fra Rafael Lukarić, fra Branko Lovrić i fra Mirko Gregov te don Tunjo Blažević, župnik u Župi Marije Pomoćnice u Rijeci i don Marijan Rodić, župni vikar u Župi sv. Josipa u Podmurvicama. Bile su nazočne i časne sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog iz riječke Provincije Majke dobrog savjeta, koja surađuje s franjevcima trećoredcima u pastoralnom radu na Pehlinu. Župljani su prigodom obljetnice ispunili svoju župnu crkvu. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod vodstvom s. Gabrijele Ikić.
Župnik fra Marijan Jelušić je u uvodnoj riječi i pozdravu podsjetio da je župu osnovao riječko-senjski nadbiskup dr. Anton Tamarut dekretom od 1. srpnja 1993. i povjerio ju Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša. Zatim je iznio imena župnika i župnih vikara koji su djelovali od osnutka župe, prije sadašnjih službenika. Župnici su bili fra Josip Vrdoljak M., fra Josip Vrdoljak I., fra Marko Vrgoč, fra Milan Šokčević, fra Josip Vrdoljak M. (drugi puta), a župni vikari fra Vlado Rožić, fra Niko Ćorić i fra Bernard Rubinić. Podsjetio je također da su franjevci trećoredci na Pehlinu od 1976. g. Predstavljajući život župe istaknuo je djelovanje i suradnju vjeroučiteljâ, župnih vijeća ‒ pastoralnog i ekonomskog, župnoga pjevačkog zbora, zajednicâ ministranata i mladih, bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda i vrijedne skupine vjernicâ koje čiste i uređuju sakralni prostor. Spomenuvši trajnu pomoć mnogih dobročinitelja samostana i župe, istaknuo je g. Slavka Meštrovića koji je darovao nosače iz bakarske koksare koji su ugrađeni u sadašnju župnu crkvu.
Nadbiskup je u homiliji govorio o mjestu i značenju župe u poslanju Crkve, o službi i odgovornosti župnika, o vrijednosti nedjeljne euharistije u župnoj crkvi te o važnosti djelovanja župnog karitasa. Zahvalivši Provinciji i franjevcima trećoredcima za požrtvovni rad u župi istaknuo je: „Jedan od onih koji su svojim radom i zauzimanjem pripremili utemeljenje ove župe bio je dr. Srećko Badurina, čijim je zalaganjem 1976. otvoren Samostan sv. Franje Asiškoga na Pehlinu, koji je s javnom kapelom postao pastoralni centar za pehlinski dio Župe sv. Mateja na Viškovu. Bez tih predradnji ne bi se mogla prije dvadeset i pet godina osnovati ova župa posvećena sv. Franji Asiškom.“ Iznijevši neke bitne osobine sv. Franje, Nadbiskup je na kraju rekao: „Živa je Crkva u srcima mnogih danas, jednako kao u Franjino vrijeme, u ruševinama. Zato i nas Gospodin poziva da je obnovimo, kako bi svima mogla biti znakom Božje ljubavi i spasenja koje Bog po Isusu Kristu svima nudi. I vama, draga braćo i sestre, Gospodin večeras poručuje kao i Franji: ‘Obnovite moju Crkvu na Pehlinu. Ne dopustite da se urušava!'”
Nakon svete mise bilo je najprije druženje sa zakuskom za sve sudionike, koje su pripremili sami župljani, a zatim je za uzvanike bila svečana večera u samostanskoj blagovaonici.
Duhovnu pripravu na župni jubilej predvodio je isusovac p. Vatroslav Halambek, duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci. Prvog je dana govorio o sv. Franji kao obnovitelju Crkve. „Djelo obnove Franjo počinje obraćenjem sebe prema evanđelju, posebno se zaljubljujući u siromaštvo, upravo kad je Crkva bolovala od bogatstva“. Drugog dana prikazao je sv. Franju koji hvali i slavi Svevišnjega zbog njegovih dobročinstava. „Onaj tko zahvaljuje Bogu za sve, taj je lišen sebe; kao dijete ili kao siromah duhom sve očekuje od Gospodina i prima od njega sve što se dogodi; ne pouzdaje se u neke zalihe svoje snage jer i nema ničega nego posve ovisi o Providnosti, predajući se i povjeravajući se darežljivosti Božjoj“, naglasio je. Trećeg je dana govorio o Franjinu pristupu stvorenjima. On ih uključuje u svoje iskustvo vjernika i kršćanina. Polazeći od toga potaknuo je vjernike: „Bog svoje djelo povjerava nama. Mi imamo to Božje djelo dovršavati, uljepšavati sa svom odgovornošću o čemu lijepo pišu pape u svojim enciklikama, a posebice papa Franjo u enciklici Laudato sì o brizi za zajednički dom.“