24 OBLJETNICA SMRTI FRA SREĆKA BADURINE TOR, ŠIBENSKOG BISKUPA

Na blagdan Rana sv. Franje Asiškog svake godine u župi sv. Franje Asiškog u Rijeci na Pehlinu slavi se obljetnica smrti fra Srećka Badurine TOR šibenskog biskupa. Fra Srećko Badurina bio je utemeljitelj samostana Franjevca trećoredaca na Pehlinu i prvi gvardijan toga samostana. On je predavao moralnu teologiju na Visokoj teološkoj školi u Rijeci. I dan danas mnogi živući svećenici sjećaju rado toga omiljenoga profesora. Isto tako i mnoge redovničke muške i ženske zajednice sjećaju se fra Srećka kao voditelja duhovnih vježbi. U svima je on, ostavio crtu uzornog redovnika, evanđeoskog sina sv. Franje, zauzetog svećenika i pastira. Mnogi njegovi studenti i danas govore o njegovoj blagosti, smirenosti i razboritosti.
Euharistijsko slavlje ove godine predvodio je i prigodnu homiliju izrekao fra Zlatko Šafarić , franjevac kapucin, duhovni asistent Trećega svjetovnog reda sv. Franje, ispovjednik i duhovnik u župi i samostanu Gospe Lurdske na Žabici- Rijeka. U svojoj propovijedi fra Zlatko je orisao lik sv. Franje kojega je usporedio sa osobnošću fra Srećka Badurine. Kao sv. Franjo fra Srećko je bio sklon meditaciji i sanjao o mirnoj molitvi u tišini samostana , ali Bog ga je htio za biskupsku službu. To osjetljivo područje njegove službe u Šibenskoj biskupiji u doba rata zahtijevalo je mnogo mudrosti, razboritosti i strpljivosti. Upravo sve je to fra Srećko imao. Njegovi govori, razgovori, putovanja, posjeti, pisma, pozivi i poticaji bili su prožeti duhom evanđelja i pravednoga mira: istakao je fra Zlatko u svojoj propovijedi. Na koncu homilije fra Zlatko je ovako zaključio: „Iz Luna je došao, uzor vjernik, odličan franjevac trećoredac, zauzeti svećenik, omiljeni profesor i biskup dobri pastir fra Srećko“!
U euharistijskoj koncelebraciji uz fra Zlatka suslavili su, fra Ante Badurina, brat pokojnoga fra Srećka, braća trećoredci iz samostana na Krku i Ogulinu i Pehlinu, te vlč. Kristijan Zeba, dekan Kastavskog dekanata, župnik sa Viškova vlč. Ivan Nikolić i župnik Marija Pomoćnice, don Tunjo Blažević, salezijanac. Iza blagoslova s. Dobroslava Mlakić, časna majka sestara Presvetoga Srca Isusova, franjevka trećoredica orisala je lik službenice s. Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice ove franjevačke redovničke zajednice, za koju se vodi biskupijski postupak za proglašenje svetome. Kao zavjetovana svjetovna trećoredica s. Marija Krucifiksa poznata kao „riječka majka“ te uzorna kći sv. Franje djelovala je u nekoliko biskupija osnivajući zavode za siromašnu i nezbrinutu djecu. Najradosnija vijest u postupku za kanonizaciju ove trećoredice jest prepoznavanje (recognistio) njezinih zemnih ostataka koje će se dostojanstveno 29. rujna ove godine položiti u kameni sarkofag u predvorju kuće matice u Rijeci. Spomen ovoga slavlja završilo je skromnim agapama u predvorju samostana.

PROPOVIJED FRA ZLATKA ŠAFARIĆA OFM CAPP.
Prisjetimo se danas dragi vjernici: sv. Franjo je rođen u Asizu 1182. Godine i bio je sin bogatog trgovca. Kao mladić bio je veseljak s vršnjacima. Kada je čuo riječi iz Evanđelja: „Ne nosite sa sobom ni novca ni torbe ni obuće“, shvatio je da je to njegov put. Odlučio je: „Ne želim ni bogatstvo, ni slavu, ni vlast“. Oblači siromašno odijelo, započinje novi život. Sugrađani su mislili da je poludio pa ga zovu asiška budala. Ali uskoro, shvatili su da je Franjo Božji čovjek. Njemu se pridružuju i prvi učenici- subraća, te on 1209. S braćom putuje u Rim. Papa Inocent III prihvaća put siromaštva ovih redovnika i odobrava braći da propovijedaju. Iza toga Franjin red se naglo širi po cijelo Europi. Pokazalo se da je upravo Franjin put bio potreban Crkvi, a to je put prave obnove u duhu Evanđelja. Franjo je bio buktinja ljubavi prema Kristu i zato mu na La Verni dariva svoje rane: na rukama, na nogama i na boku.Njih je Franjo nosio dvije godine sve do svoje sestrice smrti. Tešku bol je on osjećao, ali i neopisivu radost. Ta bol i radost traje i danas i raste u mnogoj braći i sestrama franjevačkoga reda. Upravo, takav jedan cvijet u vrtu Crkve Božje ubrala je sestrica smrt na Franjinoj gredici, a zove se fra Srećko Badurina, šibenski biskup.
Danas je 24. godišnjica preminuća fra Srećka Badurine. Rođen je u Lunu na Pagu 1930. godine. Stupio je u red Franjevaca trećoredaca sa 12. godina. Postao je uzoran redovnik i zauzeti svećenik. Studirao je u Splitu, Zagrebu, Rimu i Louvainu. Nakon studija djeluje kao odgojitelj, kao ravnatelj provincijske gimnazije i drugo. Na širem području bio je npr. član Komisije za Međugorje. Držao j misije, duhovne vježbe, predavanja na Katehetskom institutu u Zagrebu. Predaje moralnu teologiju od 1974- 1988. na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Godine 1987. imenovan je šibenskim biskupom. Iako je bio sklon meditaciji i sanjao o mirnoj molitvi u tišini, Bog hoće drugačije. Srećko Badurina je u Šibeniku dočekao i početak Domovinskog rata tada je osjetljivo područje njegove službe zahtijevalo mnogo mudrosti, razboritosti i strpljivosti. Hrabri šibenski biskup fra Srećko sve je to imao. Njegovi govori, razgovori, putovanja, posjeti pisma, pozivi i poticaji bili su prožeti duhom evanđelja i pravednog mira kao i sv. Franju. Dva puta sam imao sreću osobno se susresti sa fra Srećkom. Prvi puta u župi Brštanovo – Svilaja na podjeli sakramenta krizme i drugi puta u zagonetnom letu aeroplanom iz Splita prema Zagrebu čiji se let završio natrag u Splitu. Zaključimo danas naše razmatranje ovako: Iz Luna je došao, uzor vjernik, odličan redovnik franjevac trećoredac, zauzeti svećenik, omiljeni profesor i biskup dobri, pastir.