O osnivanju župe:
Na prvoj stranici Kronike Samostan i župe sv. Franje Asiškog ovo je zapisano:
U ime Kristovo – Amen!
Dana Gospodnjeg 24. Rujan 1993. Ja fra Josip Vrdoljak, župnik župe sv. Franje Asiškog na Pehlinu, poćeh pisati ovu kroniku.
Dekretom o. Nadbiskupa dr. Antona Tamaruta Riječko-senjskog od 1. srpnja 1993. ustanovljena je župa na Pehlinu. Župa je predana na trajnu upravu Franjevcima Trećorecima. U dogovoru s o. Nadbiskupom određen je dan 12. rujna 1993. a uvođenje župnika u službu i objavljenje narodu o nastanku nove župe. Bliža priprava za otvaranje župe trajala dva mjeseca, a daljnja priprava može s pravom reći 17 godina. Oko bliže priprave bili su u prvom redu uključeni sadašnji gvardijan fra Vlado Rožić i župnik fra Josip Vrdoljak. Cilj je bio dovesti (okupiti, animirati) dosta ljudi i to medijima popratiti. Odlučili smo se da liturgijskim obredima dodamo prije i poslije pjesme uz AGAPE. U daljnjoj pripravi vidim sve naše redovnike koji su bili duže ili kraće na Pehlinu, a osobito značajan pečat ostavio je sadašnji šibenski biskup dr. o. Srećko Badurina, osnivač ovog Samostana Svi su oni stvarali duhovni teren da župa može danas zaživjeti. Kroz 17 godina duhovni život Pehlina odvijao se u samostanskoj kući Pehlin 54. Liturgijski prostor više puta se proširivao. Danas on obuhvaća jednu polovicu prizemlju samostanske kuće. Od samog početka razmišljalo se o adekvatnom prostoru, tj. gradnji nove crkve. Sadašnji gvardijan fra Vlado Rožić i njegov suradnik fra Drago Mikulan pripremili su nacrte za gradnju nove crkve.
Dan proslave otvorenja župe sv. Franje Asiškog na Pehlinu puno optimizma smo očekivali. Dugo ljeto s visokim temperaturama bez kiše nije pogodovalo za neke veće aktivnosti. Naručili smo 1000 pozivnica, 30 velikih plakata. Uspostavili smo vezu ljudima dobre volje koji su preuzeli brigu oko Agape, tj. organizaciju večere.
Uputili smo pismeni poziv našim fratrima u domovini i u svijetu, pozvali smo riječke biskupe i svećenike. Tjedan dana pred otvorenje župe došle su jesenske kiše koje su nas stavile na velike kušnje. Sve je bilo spremano da proslava bude u dvorištu. Nadali i vjerovali da će takoi biti. Ipak držali smo u pričuvi alternativnu dvoranu u školi. Bog je htio da nam u tom kišnom tjednu osigura dovoljno vremena da proslava bude na dvorištu gdje se planirala gradnja buduće crkva. Dan prije proslave stigao je provincijal fra Božo Sučić iz Zagreba. Subota je dan naše fešte a posla još napretek. Stavljen je željezni križ na kuću kojeg je načinio gosp. Zvonko. Pijesak kojim se trebao izravnati teren stigao je pet prije dvanaest. U dvorištu je bilo 20 župljana koji su ravnali teren, kitili pozornicu, gdje će biti oltar. Bilo je puno posla i rijetko smo gledali nebo s teškim kišnim oblacima. Poslije podne i u nedjelju ujutro dvorište je pretvoreno u „crkvu u prirodi“. Obred je trebao početi u 17 sati. Dok smo blagovali u 13 sati primijetili smo kako kiša pada. Nije nas prestrašila jer mi smo svoje učinili a sad neka Bog odlučuje. Pola sata prije mise nastupila je limena glazba iz Marinića. Dvorište se ubrzo počelo ispunjati vjernicima. Stigao je i o. Nadbiskup i 20 svećenika. U procesiji iz kućne kapele kroz mnoštvo naroda došli smo do oltara. Animator obreda i slavlja bio je dr. Milan Šimunović koji nas je uveo u slavlje. Pozvao je gvardijan fra Vladu Rožića da pozdravi sve prisutne. Fra Vlado je svečano pozdravio sve prisutne uzvanike i vjerni puk. Djevojka Nikolina Stanić predala je o. Nadbiskupu buket cvijeća. Kancelar don Nikola Imbrišak pročitao je Dekret o osnutku župe. U koncelebraciji uz nadbiskupa dr. Antuna Tamaruta bili su: fra Božo Sučić, provincijal i prvi novi župnik fra Josip Vrdoljak; te gvardijan fra Vlado Rožić, fra Vilbo Baričević, fra Leon Šipek, fra Petar Grubišić, fra Drago Mikulan, Mons Ivoslav Linić, dr. Milan Šimunović; prof. Anton Šunjić, prof. fra Marijan Jurčević, don Niko Cvitkušić, župnik sv. Antuna P. Kantrida, don Ante Palić, župnik sv. Josipa, don Mihovil Radić, salezijanac, don Fabijan Košćak, salezijanac, p. Izidor Jedvaj, župnik Srca Isusova, vlč. Mile Šajfar, župnik sv. Matej Viškovo, vlč. Mile Čančar, župnik u Senju, mons. Nikola Imbrišak, kancelar; fra Serafin Turčin, kapucin; fra Stanko Dodig, župnik Gospe Lurdske; fra Serafin Sabol, trsatski gvardijan; vlč. Nikica Uravić, župnik sa Pećina; Zvonko Vlah, Isusovac.
Nadbiskup je održao vrlo sadržajnu propovijed o ustrojstvu i poslanju Crkve. Nakon propovijedi novi župnik fra Josip Vrdoljak izrekao je ispovijest vjere što je potpisao. Misa je nastavljena uz pratnju župnog zbora koji je bio pojačan sestrama sv. Vinka Paulskog. Poslije pričesti nastupilo je više govornika, u ime vjernika govorio je gosp. Josip Tomašić, župnik Viškova vlč. Mile Šajfar, provincijal fra Božo Sučić i prvi novi župnik fra Josip Vrdoljak. Gvardijan fra Vlado pozvao je sve prisutne na daljnje druženje i Agape. Bratsko druženje proširilo se do kasno u noć, raspoloženje su držali pjevači i svirači. Na ovoj svečanosti bilo je oko 1000 osoba, o samoj svečanosti na Pehlinu izvjestile su riječke novine: „Novi list“ i radio, također i hrvatska televizija u svojoj vjerskoj emisiji: „Mir i dobro“ pokazala je cijeloj hrvatskoj javnosti osnutak eto tako je bilo ustanovljenje župe sv. Franje Asiškog na Pehlinu u Rijeci.